Vekovi zajedničke
istorije ujedinili su arapski svet preko jezika i kulture. Međutim, za većinu
zemalja gde žvi arapski narod takođe je zajednička i kuhinja.
Ono što čini arapsku kuhinju različitom od
ostalih, to je njeno prilagođavanje čoveku, društvu, njena briga da ponudi ono što je potrebno, pa čak
i više od potrebnog, gostima u prolazu čije je prisustvo čast za kuću, bez obzira da li su siromašni
ili bogati, da li su nomadi ili stalno nastanjeni. Ona se brine i za snažnog čoveka i za gosta osetljiva zdravlja.
Nudi jela od onih lakih za probavu do onih koja su neophodna za obnovu tela i snage posle trenutaka izuzetnih naprezanja -
jer kod Arapa je princip da prvo pokušaju telu pomoći hranom i biljkama, pa tek onda lekovima.
Izobilje začina i upotreba ljutog u izdašnim količinama
nisu karakteristike arapske kuhinje, kako se to uglavnom misli, a dosta pogrešog se zna o arapskoj kuhinji. Pravi kuskus
iz Maroka ili Sirije, na primer, nije puko gomilanje mesa, što viđamo po restoranima. Onaj pravi, domači kuskus,
spravljen je na jednostavan način, nije mešavina viš recepata, izvanrednog je ukusa.
Arapska kuhinja je veoma ekonomićna i izuzetno hranljiva.
I mada čuvena jela, kao što su kbe ili tabule ili nadeveno povrće, zahtevaju dosta vremena za pripremu, osnovna porodična jela na Bliskom istoku su jednostavna i izvrsna.
U arapskoj kuhinji sve mora biti istinito, sve treba da
doprinese zadovoljstvu gosta: razgovori, mirisi, cveće, voće - u isto vreme kada i ponuđena jela. Uostalom,
zato i ima nekih mirisa koji su namenjeni da razvedre namrgođena lica, rasteraju melanholiju, a u isto vreme podstakne
apetit.
Arapska kuhinja je me|u najbogatijim na svetu po neobičnim
vrstama svojih specijaliteta, ali i pored toga sva njena raznovrsnost uglavnom ostaje nepoznata u inostranstvu, mada kuskus
i još neka jela polako okupljaju sladokusce po Evropi a i svetu.
Cilj je, zato, ovog
malog izbora iz mnogobrojnih specijaliteta arapske kuhinje da približi njenu prefinjenost i srpskim ljubiteljima dobrog
zalogaja.